Rimski zapovjednici, kada su doživjeli ljepotu pitomih moslavačkih obronaka i zasadili lozu, nadahnuti prekrasnim vidicima, ovom gorju nadjenuli su naziv Mons Claudius. Bilo je to u čast svome caru Klaudiju. Toliko ljepote, posebno kada sunce zalazi, jedino je bilo dostojno imena njihovog gospodara života i smrti. Taj „Mons Claudius“ kasnije su, kazuje jedna legenda, slavenski doseljenici prilagodili svome jeziku i nazvali Moslavina.
Moslavina je domovina čak triju sorti grožđa i sve tri, li još bolje, i njihova vina, možete kušati u vinskim podrumima naših vinogradara. Škrlet, kao najpoznatiji, brendiran i svijetu opisan, Dišeča ranina kao najrjeđa i Moslavac koji je poznatiji pod drugim imenima, poput Šipona.
Naši vinari rado će ispričati i o svojoj ljubavi prema vinogradu i vinu i o tajnama koje izađu na vidjelo kada se, pod magičnim utjecajem „nektara bogova“ razvežu jezici i krene pjesma.
Koliko je vinova loza važan dio našeg identiteta govori i ogroman broj klijeti i vinograda. Iako se za vinograd kaže da traži roba, a ne gospodara, mnogo se naših Moslavaca odriče onoga što drugdje zovu slobodom, da bi bili sjedinjeni s prirodom i - svojim vinogradom. Vole se, ti naši ljudi, time pohvaliti na berbenom slavlju Voloderskoj jeseni ili izložbama vina na kojima se uspoređuje i dalje uči kako svoj nektar još više približiti ukusu onih najuzvišenijih - bogova.